|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
u ovom blogu bit će nešto lijepo,slatko a možda i zanimljivo
Poželim ponekad da neznam ništa
o ovom svijetu u kojem živim.
Poželim da sam negdje daleko,
da gledam zvijezde i da im se divim...
Jer...
One su tako daleko,
iznad svih.
Poznaju samo noć kojom svijetle
i tek par očiju što gledaju ih.
Poželim ponekad i da sam ta zvijezda
i da je cijelo nebo moje prostranstvo.
Da svijetlim negdje, daleko od ljudi,
i da nitko ne dira moje malo carstvo.
Jedna zvijezda što na nebu sija
ne poznaje bol, suze i tugu.
Nitko ne zna kakva je i čija...
Ona plovi po nebu i dotiče dugu.
Ona nema briga i njezin svijet je NJEN.
Svjetlost je njena sve što ona ima...
A ljudi ispod nje...svijet su udaljen...
Ništa nemogu njoj.
I ona ništa nemože njima.
Ponekad poželim da sam negdje daleko...
Ali uvijek kad to želim,
tamo nisam sama.
Kraj mene je uvijek tvoja ruka
i u svakoj toj zvijezdi ja maštam o nama.
U svakom tom sjaju,
ja vidim tebe.
Čujem tvoje riječi, osjetim tvoj dah.
I plovim po nebu...
Ma ja sam zvijezda!
Ničega više me nije strah.
I onda odjednom dotičeš moju ruku
i tvoj me dodir diže u visine...
Samo poželim sačuvati taj trenutak...
I to je sve, baš sve što me brine.
Odjednom kraj tebe postajem bezbrižna.
Kao da izbrišeš sve ono ružno.
Odjednom shvatim da si ti moje nebo...
I sve je sretno sto bilo je tužno.
Da...
Ponekad poželim biti zvijezda.
Biti daleko, iznad svih.
I shvatim da sve to imam u tvojim osmjesima...
I budna sanjajuci
živim za njih.
Eto konačno uspjela nači izgubljenu lozinku...
pa da krenem,od posljednji put dogodilo se mnogo toga... meni osobno predivnog
bili su rođendani...največa zahvala ide mom dragom
mojim klincima
a i svim dragim prijateljima pogotovo najboljem 
pa je onda bilo nekih problema (ko ih nema) ali i to se sve nekako riješilo
a najbolje od svega u svemu tome je bilo što sam u svemu tome još više shvatila da volim svim svojim srcem ,svom dušom najboljeg čovjeka na svijetu
a onda je došlo i dugooo očekivano vrijeme godišnjeg koji je več nažalost pri kraju ehhh
ali meni je bilo i više nego dobro ,malo mora i nova prijateljca
Ima li većeg ispunjenja
do biti tvoja,
znati da sam u mislima tvojim
jer ti u mojima jesi?
Ima li veće stvarnosti
od mira u srcu
koje, od kad tvoje je,
tako sretno kuca?
Ne, nema boljeg...
znajući da me netko
čeka
voli
prihvaća
što god se dogodilo...
Ne traži od sunca da uvijek sja...
nemože jer postoji noć...
ne traži od čovjeka da živi vječno...
nemože postoji smrt...
ne traži od mene da ne volim...
nemogu jer postojiš TI
daljina često razdvaja ljude
zbog nijh se pati i plače
ali kad ti je do nekog stalo
daljine ništa ne znače
Sva svijetla
Sad su zaspala.
Uz svijetlo svijeća
Na tebe mislim ja.
Mislima na tren odletim
U zagrljaj k tebi
Nema toga što će nas
Ikada razdvojiti.
Naša ljubav u srcima
zauvijek će goriti.
Dok gledam sliku tvoju
Smijem se.
Od srca kao kad
Kažem da volim te.
Čim na tebe pomislim
Dan odmah postane ljepši.
Ti si taj koji mi daje sve
Mom životu nove ciljeve.
I dok spavam snovima mi putuješ ti
I sad kad si daleko u njima
Te mogu ljubiti.
I kad se probudim,
Prvo si na što pomislim,
Sunce izlazi
I dan odmah postaje ljepši....
A svaki proveden s tobom
Uvijek bit će najljepši....
sa zalaskom sunca, dok novi dan pocinje...
kad mjesec mi saljes, a je se tek budim...
miris cvijeca osjecam u tvojoj kosi,
u mojoj zapleteni maslacci...
suskavo lisce pod tvojim nogama...
ja bos po proljetnoj travi gazim...
krijumcari ljubavi postajemo
dok sat cudno vrijeme otkucava
i dobro jutro u ponoc ti pozelim...
hvala ti
Jednom kada se pronađem,
hoće li tebe biti na tim novim stazama....
I hoće li u tom svijetu logike,
mirisati jesenje kiše....
Hoće li lišće spremati
svoj lijepi ležaj za zaljubljene,
i sunce zalaziti u istoj ljepoti.....
Hoće li i u tom svijetu bit razloga
zbog kojih se i nasmiješ i zaplačeš,
hoće li tu biti očiju
od čijeg se pogleda živi - od čijeg sjaja dah zastaje?
Bojim se putova,
noći i dana,
kojima bih morala proći bez tebe,
jer ne znam da bih ikoga više mogla voljeti?!
snivas...
usne mi gore...
dotaknut cu ti vjedje
njezno, meko...
utisnit cu poljubac...
meki,
poput dodira leptirovih krila...
tek maslackova pahulja
upletena u tvoju kosu
odat ce jutarnji posjet...
hvala ti
Gledaj kako zraka sunca miluje mi lice
tiho i nježno ...
Gledaj kako lagano vjetar kosu mi dira
i tiho sasvim tiho nježne melodije svira.
Gledaj kako poljubac ti šaljem,
a ti ga primaš, jer ti ga dajem.
Gledaj kako sam danas sretna,
jer mislima sam kraj tebe.
Čuješ, zovem te u naručje svoje
da proživimo ovaj život u dvoje.
